Izložba Voda – preduvjet opstanka
Kada se fotografima, koji su osjetljivi na ljepote ove naše lijepe zemlje, spomene voda, oni će naći brojne načine da fotografiraju tu opčinjavajuću ljepotu slapova, tirkiznih rijeka, izvora, zelenkastih jezera, plavoga Jadrana i čudesnih odraza u toj za opstanak čudesnoj materiji. Da smo i sami građeni najvećim dijelom upravo od vode, da bez nje ne možemo živjeti, svjesni smo. Ali svijest o tome da zajedno s vodom činimo ekološki lanac prirode samog života, potiskujemo. Štoviše, riječ priroda i prirodno, toliko je u posljednje vrijeme zapostavljena da zvuči anakrono. Naime, svi javni mediji i sve vrste potrošačke manipulacije usmjerile su našu pažnju na umjetno, na potrošačku slast i užitke industrijskog i oponašajućeg dizajna, te na umjetnu inteligenciju koja će upravljati nama i svim zemaljskim resursima, dakako na dobrobit vladajućeg kapitala (malobrojnih kapitalista). Slijepo slijeđenje ove opasne ideje valja na razne načine zaustaviti, te je i ova izložba jedan od priloga osvještavanju zaslijepljenog i zaluđenog svijeta, koji i ne pamti više što priroda jest i kako smo utkani u ekološki održivom lancu.
Na izložbi vidjet ćemo dragocjene dokumente o kapljicama, s kojima se rado poistovjećujemo u ideji udruživanja – jer svaka moja kap dio je velikog slapa. Mlake i pojila, potoci i jezera pune su života, ali je dirljivo i poučno vidjeti na izloženim fotografijama osim konja i krava, divlje životinje (jelena na primjer) i slobodne ptice, što im znači pitka i čista voda. Industrija i opasne tehnologije ugrožavaju vodenu pitkost, i to je najveći svjetski problem. Fotografije nam pokazuju kako voda ima svoje suše i poplave, jer zajedno sa Suncem i Mjesecom nastoji održati život na ovoj lijepoj planeti. Miješati se u ovaj odnos bez pravog znanja i izvan svih planetarnih kompetencija, također je napad na prirodnu ravnotežu, (preusmjeravanje kiša i vjetrova umjetnim putem, idejama koje rude kopati na Mjesecu i slično). U prehrambenom lancu voda i njezini stanovnici imaju važnu ulogu, tu su ribari i ribogojilišta, a osobito su ribari česta meta fotografa, i to oni individualci, koji prizore na moru ili jezeru čine romantičnim. Uzgoj riže, koji se također našao kao motiv na ovoj izložbi jedan je od najizražajnijih odnosa vode i biljaka. Prenošenje vode s bogatih izvora na druga mjesta već su stari Rimljani izvodili vrlo mudro i kvalitetno, tako da rimske akvadukte vidimo i danas u pejzažu. Zima i led donose vodama mirovanje, kako je zabilježeno na jednoj fotografiji. Tužno je gledati suho drveće, kao i raspucalu zemlju iako je ona oduvijek privlačila fotografe svojim grafizmom. S jedne strane suša, s druge luksuzni bazeni koji krase svaku bolje stojeću vilu, a o hotelima i da ne govorimo, također je poziv na razmišljanje, u kojem smjeru treba upraviti našu svijest i naš protest protiv uništavanja prirode. I da zaključimo, ova je izložba suptilno upozorenje Voditeljima svjetske proizvodnje da je voda dio nas i dio Prirode, koju ne želimo uništiti, jer time uništavamo život svemu. A život je lanac mijena u kojem učestvujemo s užitkom kakav želimo prenijeti odgovorno novim naraštajima.
Branka Hlevnjak