U Galeriji Pasaž, Križanićeva 1b, postavljena je treća izložba iz ciklusa “Ogledi u vizualnom” u organizaciji Fotokluba Color na kojoj se svojom prvom izložbom “Devet vrana na četvrtu svraku” predstavlja riječka autorica Sonja Diklić.
Izložba se može pogledati radnim danom od 18 do 20 sati te subotom od 10 do 12. sati.
Devet vrana na četvrtu svraku
Metafizički dualizam i re-estetiziranje svijeta
U želji da pojasnim zašto sam odabrao pojam metafizički dualizam za uvod u tekst o radovima Sonje Diklić, pojasnit ću zašto sam posegnuo za metaforom sadržanom u nazivu izložbe „Devet vrana na četvrtu svraku“. U svoju obranu mogu reći – vrane postoje, postoji i svraka, postoji i čovjek i pas, pa ako dopustite pozitivnim mislima da vas vode, onako kako vrane koriste složene metode u međusobnoj konverzaciji, dogodit će se čarolija i sve će vam biti jasno. Kažu da vrane imaju sposobnost da s lakoćom putuju različitim, čovjeku nedostupnim dimenzijama, ovdje vas vrane pozivaju da koristite dar vidovitosti i potvrde vam da ste na dobrom putu.
Metafizički dualizam pretpostavlja da u svijetu vladaju dva načela vladavine – dvojnost mogućega (potencijalnog) načela, koje je sadržano u tvari, i zbiljskoga načela, sadržanoga u formi koja samu tvar oblikuje i time postavlja u bitak*.
Sonju Diklić nefotografskim rječnikom možemo nazvati poetom dualizma. Premda se njeni subjekti kreću u okruženju stvarnog svijeta, Sonja u oblikovanju kadra spontano kombinira svoju, na određeni način zavodljivu atmosferu. Koristi se svjetlom koje daje toplu prostornost, a zatim pažljivo uspostavljajući međuodnose ne dopušta subjektu da se razvije u svojoj dominantnosti. Ispitujući odnos između subjekta – bilo da su to urbane ulice, arhitektura, pejzaži urbanog ili ruralnog, neodređene obale, izgubljeni melankolični krajolici, zaleđeni trenutci dinamike, ili pak delikatna međuigra svjetla, sjene, oblika i prostora, ona nas vodi na putovanje u kojem se pred nama otkrivaju intimni trenutci, neobični, na određeni način nadrealni svjetovi, u kojima pronalazimo zbunjujuće detalje. Ta nadrealnost, nesvodljiva kategorija stvarnosti, autentična egzistencija kojom su prožeti njeni radovi osjeti se gotovo u svakoj njenoj fotografiji. Promatrači smo likovnog izričaja koji nije toliko mističan, koliko magičan – što od nas iziskuje potrebu da ih osjetimo i razumijemo i na podsvjesnoj razini. Ona suvereno vlada svjetlom, pokretom, životnošću, prenosi duboku dubinu i tišinu ljudskog iskustva, stvara vizualne snove u kojima se utapaju nade i ispunjenja.
Dvojstvo, dualizam duha i tijela
Njeni radovi koji bilježe plesačice u pokretu odišu erotičnom energijom kakvom su primjerice nabijene fotografije Koppitzovih plesača. Temelj za prepoznavanje njihove estetike leži u njihovoj prirodnosti, nepoziranosti i punoći života koja iz njih izbija. Isto vrijedi i za fotografije skakača, čija tijela poput preciznog skalpela naprosto režu zrak, zaleđujući ljepotu, kako tijela tako i trenutka, dok se oko njih odvija neki drugi život prepun mogućnosti i iščekivanja. Na ruralnim fotografijama, kao i fotografijama prirode, melankolija i nostalgičnost čine važan element kojima postiže dojam pronalaska davno izgubljenog vremena, onog vremena u kojem je
svijet još bio u redu, a ljudi toplo otvarali srca. Fotografije iz te serije nabijene su emocijama. Njihova dramatika počiva na prigušenom svjetlu, tami, magli, podjednako dobro izraženima na crno-bijelim kao i na fotografijama u boji. Čovjek i pas, bezrezervna ljubav prema konjima, osjećaj pripadnosti, opstanak i trajanje. Svega tu ima.
Sonja se također poigrava i s bojom i geometrijom koje suptilno koristi kao okvir u koji smješta subjekte koje fotografira. I tako nastaje vizualna priča. Pomaknemo li fokus našeg interesa malo lijevo ili malo udesno, kadar gubi svoju privlačnost i otkriva prazninu. Prisiljeni smo gledati onako kako je to ona vidjela. Uramljeni u kadar, postajemo nijemi svjedoci trenutka, duhovni suučesnici „uhvaćenog iskustva“. Kako to u knjizi O fotografiji kaže Susan Sontag „Fotografije su možda najtajanstveniji od svih predmeta koji sačinjavaju, i zgušnjavaju, okolinu koju prepoznajemo….. Fotografije su u stvari uhvaćeno iskustvo, a kamera je po svojoj težnji za stjecanjem idealna produžena ruka svijesti“**.
*Wiki
**Susan Sontag: O fotografiji, Naklada EOS, Osijek, 2007.