U Galeriji Pasaž otvorena je samostalna izložba „Pronađeni pejzaži“ riječkog umjetnika Željka Kranjčevića Wintera, koja obuhvaća ciklus fotografija slikarske naravi, apstraktne pejzaže pronađene u uvećanim fragmentima objekata. Izložba se može pogledati od 13. do 25 studenog 2024.
Pejzaž je jedna od važnih tema kojoj se Winter kontinuirano vraća, često s pozicije iznalaženja novih načina apstrahiranja oblika, odnosno prikaza organskog i geometriziranog reduciranja plasticiteta.
Željko Kranjčević Winter
Diplomirao je 1990.g. na pedagoškom fakultetu u Rijeci na Odjelu likovne umjetnosti – grafika. Od 1992.g. zaposlen je kao kipar u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca. Svoje radove – skulpture i slike izlagao je na samostalnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka od 1994.g. Živi u Rijeci.
Narav realiteta u Winterovom fotografskom kadru
Umjetnost je oduvijek bila povezana s društvenim promjenama, premda je uvijek u svojim izrazima zadržavala suštinu šire slike svijeta. Svaka slika, vizualni prikaz, neovisno o duhu epohe, jeziku i normama paradigme vremena u kojoj je nastajala, u sebi je sublimirala cjelinu svih okolnosti i uvjeta svog nastanka. Cjelinu, kao „sliku u slici“, odsječak iz zadanog realiteta, umanjenu hologramsku kompoziciju, koja ima potencijal formiranja nekih novih doživljajnih oblika i vizualnih stremljenja. Put ispravnosti se, zapravo, nikad ne zatvara.
Pokušaj prikaza realiteta, pa i pokušaj oslikavanja realnog, u povijesti vizualne umjetnosti se istovremeno odigravao s tendencijama oslikavanja iluzije i iluzioniranja realiteta. Problem u dekodiranju naravi realiteta u današnjoj je umjetnosti, i u vremenu izrazitog razvoja digitalnih tehnologija, aktualniji nego ikad.
Recentni ciklus fotografija likovnog umjetnika Željka Kranjčevića Wintera govori tome u prilog, posebice što opus ovog hrvatskog umjetnika nije određen jednim medijem, jednom umjetničkom invencijom, konceptom ili vizualnom dilemom. Oblikovanje je Winterov primarni umjetnički interes, neovisno da li je riječ o kiparstvu, slikarstvu, ili scenografiji, premda je među brojnim ostvarenjima naročito zapažen prema angažirano-konceptualnom (nerealiziranom) projektu javnog izlaganja krhotina Kršinićevog gospićkog spomenika Nikoli Tesli u Rijeci. Pejzaž je pak jedna od važnih tema kojoj se Winter kontinuirano vraća, često s pozicije iznalaženja novih načina apstrahiranja oblika, odnosno prikaza organskog i geometriziranog reduciranja plasticiteta. Neovisno da li je riječ o primorskom ili ličkom kraju krša i kamena, kao polazišta za fragmentiranje kompozicijskog rasporeda slike, kolorizam je ključna odlika Winterovog slikarskog opusa.
Ranija promatranja, kvalitete i vrijednosti, sada se javljaju u mediju fotografije. Serija recentnih fotografija donosi kadrove uvećanja elementarnih vizualnih činjenica, prethodno skrivenih pogledu i uhvaćenih objektivom. Oko kamere nije usmjereno na fragmentarnost i atomizaciju, već na krupne kadrove koje ciljaju na viđenje jedne nove stvarnosti. Usmjeravanjem objektiva prema detalju obojanog i istrošenog komada drveta, te daljnjim uvećanjem kadra, uspostavljeni su novi krajolici kolorističke pojavnosti. Izdvojen detalj sada je apstraktna slika koja u sebi sublimira informaciju cjeline, svog izvorišta, pa i tragove promjena u okolini iz koje je apstrahirana.
Likovna teza o apstraktnoj slici svijeta, pa i razrada problema vizualnog apstrahiranja realiteta pak, kontinuirano je prisutna i može se pratiti u povijesti umjetnosti, naročito od historijskih avangardi naovamo. Jednako kao i prodor života u područje umjetnosti.
Oblikovna logika Winterovih fotografskih kadrova ukazuje na postupak zumiranja fragmenata iz materijalnog svijeta i uvećanja mikrosnimaka radi izdvajanja tih sekvenci kao vizualnih činjenica. Formulacija izrazite kolorističke estetike i kvalitete ukazuje ne toliko na dokumentarističko-fotografsko, već na intuitivno i slikarsko mišljenje, kao i na prizivanje iskustava slikarskog apstrahiranja realiteta kao estetske činjenice. U tom smislu uočavamo tendenciju povezivanja fotografije sa slikarskim medijem. Pri čemu se razlaganje fizičkog i materijalnog svijeta odvija u korist estetike slikovnog.
Tretman fotografskog medija usmjeren je na kadriranje vizualnih informacija iz okolnog svijeta koje prepoznajemo iz povijesti modernog apstraktnog slikarstva. Stoga i govorimo o iskustvu. S jedne strane o saznanjima iz područja vizualne umjetnosti, a s druge o svrstavanju uz one tendencije u umjetnosti koje se vežu uz potrebe vizualnog iskaza prožetosti organskog svijeta. Otuda se uvećanja kadrova odvijaju u smjeru postizanja efekata površinskog rastakanja i raslojavanja prepoznatljivog realiteta, u korist kolorističkih atrakcija asocijativnog karaktera.
Nova staza likovnog umjetnika Željka Kranjčevića Wintera time se usmjerava prema poetici realiteta nevidljive stvarnosti (nedohvatne „prostim okom“).
Nadežda Elezović